...
Naše tijelo odraz je naših doživljaja, osjećaja, emocija, misli. Dijelovi tijela koje doživljavamo nepokretnima, bolnima, ili ih čak i ne osjećamo su oni u koje smo pospremili prošlost koju smo htjeli zaboraviti, zanemariti, htjeli smo pobjeći od nje, praviti se da ne postoji ... no s time ona ne nestaje, a mi ostajemo „živjeti“, trošeći veliku količinu energije u nastojanju da izbjegnemo svaki susret s njom.
No upravo prošlost zarobljava velik dio naše sadašnjosti ... u velikoj mjeri ona upravlja našim reakcijama. Dozvoljavamo da nas vodi strah, umjesto vlastitog povjerenja/intuicije. Koliko si samo ostalih iskustava time uskraćujemo?
Fizičkim kretanjem osvještavamo te „dijelove“ našeg cjelokupnog bića, potičemo ih da izađu na površinu, suočavamo se s njima, a zatim otpuštamo sve što nam više nije potrebno.
Postajemo protočniji i prisutniji, sa sviješću da sadašnji trenutak ima puno mogućnosti...
