Osim fizičkog tijela koje vidimo golim okom, čovjek je i „energetsko polje“ („aura“) koje je u međusobnom odnosu sa svime čime je okruženo. Energija ne može nestati, ona je živa i stalno se transformira, pa se u odnosu s drugima može povećati, odnosno smanjiti.
Današnji čovjek, pod pritiskom intezivnog tempa života, u velikoj mjeri zanemaruje svoju razinu energije, pa ju pokušava kompenzirati na različite načine. Osjećajući nezadovoljstvo sobom, ne radeći na razvoju sebe, on ju traži od drugih, pa je tako u potrebi da ih kontrolira, crpi.
Ta kontrola može biti očita u ispoljavanju „opipljive“, fizičke agresije, kao i u vrlo suptilnim oblicima manipulacije kojima se pokušava utjecati na naše misli, osjećaje, emocije, stavove, uvjerenja, tj. na čitavo naše biće, i to tako da nas slabi, jača nepovjerenje u nas same, u život.
Takav suptilniji pokušaj kontrole možemo vrlo lako prepoznati, jer se očituje u našem osjećaju iscrpljenosti, umora, neslobode da izrazimo ono što osjećamo jer znamo da ćemo biti osuđivani, čak i napadnuti, verbalno ili bilo kako drugačije.
O fizičkim, prepoznatljivijim oblicima nasilja nije potrebno raspravljati. Dovoljno je da samo jedan dan pratimo medije pa da se zapitamo u kakvom to svijetu PREŽIVLJAVAMO, i je li moguće u njemu zaista ŽIVJETI bez straha i strepnje što će biti sutra (strah je ustvari ono što nas i najviše udaljava od života), i kako se sačuvati ...
